Na tečaju nizozemskog jezika najstresniji trenutak na nastavi za mene je bio - pričaj! Kao da si me gurnuo iz aviona. Istina, dao si mi padobran, stavila sam ga na leđa, ali nisam bila nikada na toj visini i voljela bih doživjeti iskakanje nekog iskusnog prije nego iskočim ja. Ne radi se o neznanju, nego o opuštanju i stjecanju sigurnosti u samu sebe.
Nije li poput 'guranja iz aviona' kada polaznika tjeramo da priča samostalno? Ne treba li mu prethodno dati alat i pustiti ga da se pripremi?
Dobila sam 'konstruktivnu kritiku' - više puta! - da imam previše 'teacher's talk' u nastavi. Mišljenja sam da polazniku prethodno treba priprema tako da:
1. sluša, sluša, sluša
2. šuti i promatra (geste, intonaciju, naglaske)
3. ponavlja u sebi
4. smišlja svoj odgovor i zapisuje ga
5. kada osjeti sigurnost - priča!
Ništa nova ako se sjetimo Gattegnovog The Silent Way Method.
A možemo prilagoditi i onu poznatu 'šutnja je zlato'!
Nije li poput 'guranja iz aviona' kada polaznika tjeramo da priča samostalno? Ne treba li mu prethodno dati alat i pustiti ga da se pripremi?
Dobila sam 'konstruktivnu kritiku' - više puta! - da imam previše 'teacher's talk' u nastavi. Mišljenja sam da polazniku prethodno treba priprema tako da:
1. sluša, sluša, sluša
2. šuti i promatra (geste, intonaciju, naglaske)
3. ponavlja u sebi
4. smišlja svoj odgovor i zapisuje ga
5. kada osjeti sigurnost - priča!
Ništa nova ako se sjetimo Gattegnovog The Silent Way Method.
A možemo prilagoditi i onu poznatu 'šutnja je zlato'!
Nema komentara:
Objavi komentar