Vostra Eccellenza dobila cvijet

Kako sakriti svoju nesigurnost ili neznanje ili lijenost ili 'skrivene' razloge upisa na tečaj (tipa: socijalizacija, traženje partnera, samoća...)? Tako da se zajedljivim primjedbama ili 'doskočicama' traži pažnja uskraćena u vanjskom (privatnom) svijetu.

Moj polaznik 'Vostra Eccellenza'' je pretjerao. Ovaj put sam reagirala! Riječima i stavom, a to je kao neprilično od strane profesora, ipak je polaznik klijent. Sve je rezultiralo time da sam sljedeći put dobila ružu u svrhu isprike. Ruža je završila u plastičnoj boci od vode u kuhinjici pored sudopera gdje polaznici mogu napraviti čaj, kavicu,...

Koji manjak poštovanja!!! Sva sreća da je obostran.

Platio sam tečaj - kupio sam profesora!

Od prošlog posta izdesilo se svašta nešto (naime, imam dvije grupe talijanskog u školi stranih jezika u kojoj sam prije radila - toliko o ishodu svih onih poslanih životopisa), ali okidač za 'izljev' ovog sadržaja je jučerašnja situacija na tečaju kojeg vodim. 

Grupa ima četiri polaznika različitih razina znanja (čitaj: pasivne gramatike). Jedina poveznica: većina, ako ne i svi, ne može sklepati jednu suvislu rečenicu u prezentu. Da se razumijemo, nije potpuno njihova krivnja, veću 'zaslugu' u tome imamo naravno mi profesori zato što... Nego, vratimo se slučaju. 

Polaznik starije životne dobi dolazi na nastavu i obraća mi se: 
'Vostra Eccellenza' ('Vaša Uzvišenosti') od sada će naša komunikacija isključivo biti preko škole i na satu, ali ja sam platio tečaj i zahtijevam da mi se omoguće sredstva za rad i izvannastavna podrška od profesora (konkretno - otvaranje dropboxa i dokumenata u njemu i sl., dvije kopije materijala - jedna po kojoj piše na satu i druga čista...), a ne da se obraćam ostalim polaznicima za pomoć...'

Bilo je tu još i pokazivanje ostalim polaznicima mog maila njemu koji je bio čitan samo u dijelovima koji su mu odgovarali, spominjanja situacija iz druge grupe, iznošenja brdo 'netočnosti'...

Dotični gospodin je ustvari samo željan pažnje i osjećaja važnosti. Zar da mu to uskratimo??? Da je platio individualnu nastavu, ne nastavu u grupi, još bi mu se i mogle uvažiti pritužbe, ali ovako samo je po ne znam koji put istaknuo svojim kolegama iz grupe kako je on 'iznad' i kako njegovih 1850 kn vrijedi više. 

Nije li se onda mogao 'iskeširati' u nekoj drugoj školi s većom cijenom tečaja?Možda bi dobio i bolju uslugu od profesora. Ja izgleda nisam osvijestila u ovih 14 godina rada da uplatom tečaja polaznik kupuje moju dostupnost 24/7 i rješavanje IT pitanja... 
Ah, moram brzo na ponovno čitanje R. Brinkman- R. Kirschner 'Dealing with Difficult People - 24 lessons for bringing out the best in everyone'.

Sve ispočetka (2)

Već sam pisala o javljanju na oglase... Idući tjedan uglavnom počinje nastava u školama stranih jezika. Ja još uvijek 'visim'. U prosjeku mjesečno šaljem osam prijava. Rezultat - četiri razgovora i jedno (psihološko) testiranje. Krajnji ishod - nula povratnih informacija. 
Ima nešto u mom nastupu što vjerojatno odbija. Kažu 'budi prirodan' - pa prirodna sam (drugi par rukava je što je moja priroda takva kakva je - puno se objašnjavam, gestikuliram, digresije). Kažu 'radi na sebi'! Radije bih izbrisala pola edukacija koje sam prošla jer sam si umislila da mi one više štete nego koriste.
Po čemu sam ja kvalitetan profesor? Kako to mislim 'multimedija na početnom stupnju'? Opišite faze sata...? Ma sve bi to bilo ok da ne znam kako na istom mjestu rade neki od profesora kojima sam išla u kontrolu u drugim školama.
A onda se pojavi oglas za tečaj u tvrtki. Teren- gotovo sam sigurna da ću ga dobiti, i još se putuje van Zagreba. Sto posto moje!!! Išlo je sve glatko dok nisam pitala za troškove puta. Trenutna promjena izraza lica, pitanje 'na što mislim?. Moj odgovor 'autobusnu kartu'. Završna rečenica 'pa kako ne možete izdati račun, morali bi ići na ugovor o djelu, a to je dodatni trošak...'. Dobro da još nisam ubacila pitanje o udžbeniku za profesora... To, sva sreća, uglavnom imam primjerak  u kućnoj biblioteci ili skinem s interneta.
Skupa sam? Stara sam? Nervozna na razgovoru? Nedovoljno kvalitetna? Previše 'van prosjeka'? Očigledno svega od toga ponešto. Ili, sve to zajedno, plus...

Feedback

Povratna informacija (feedback) trebala bi biti moćna alatka u osobnom profesionalnom rastu. Navikla sam da me (pr)ocijenjuju. Ako nemam internog mentora koji mi sjedi na satu, uvijek se nađe netko od polaznka tko je član obitelji, prijatelj, poznanaik, vip osoba moje šefice. 
Ono na što nisam navikla je konstruktivni feedback. Hoću reći, dobivala sam feedback sam po sebi, često vrlo 'radila si to-to-to', ali konstruktivnu povratnu informaciju - rijetko. 

Na jednom od razgovora za posao dobila sam feedback: 'zacrvenili ste se, glas vam podrhtava'. Feedback s oglednog sata od iste osobe 'piskutav glas, vidjela se nervoza'.  Ok, možda se s takvom prosudbom i mogu složiti (iako prilično čudno da netko s 10ak godina u učionici baš cijelo vrijeme bude napet), ali - može li koja rečenica o oglednom satu s pedagoško-didaktičkom tematikom, a ne o mojim glasnicama, koje su, usput rečeno, pitanje prirode?! 

Možda je to način samotješenja, ali uvijek si kažem - važnije je od koga dolazi nego što se kaže. A najrječitiji su naravno uvijek oni najkompetentniji, zar ne?

Sve ispočetka

Kako se nositi s činjenicom da i nakon 14 godina radnog iskustva svake godine krajem kolovoza i tijekom rujna iznova gledam oglase i neumorno šaljem životopis i motivacijska pisma raznim školama stranih jezika koje, prema mom 'skromnom' zaključku, samo ispipavaju ponudu na tržištu rada, a mi nezaposleni 'slobodnjaci' uporno nasjedamo gajeći nadu da će nas u najmanju ruku pozvati na razgovor?
Definiram se freelancerkom, iliti 'slobodni profesionalac', tješeći samu sebe kako tako imam pravo odbijati grupe, individualce, termine ili lokacije koji mi nisu privlačni. No, svaka medalja ima dvije strane: sigurnost angažmana, stalna satnica i redovita primanja raspoređena tijekom cijele godine ili pravo na izbor, neizvjesnost iz semestra u semestar i puno različitih iskustava.

Probijanje leda

Kako je protekla nastava?! Ok!

Prvi susret s novim polaznicima trebao bi biti međusobno upoznavanje, no uglavnom se svodi na (pr)ocjenjivanje predavača. Vrlo je komplicirano kontrolirati što pokazujemo i kako se prikazujemo prilikom predstavljanja. Navodno, mišljenje o osobi (možda i nepopravljivo) stiče se u prve 3-4 minute zbog čega bi bilo poželjno da prilikom same pripreme za prvi nastavni sat utvrdite što želite da polaznici znaju o vama. Ja obično crtam nešto na krakove zvijezde, 'ikonice' tipa auto, palačinke i sl., uglavnom nešto što mi dopušta šaliti se na vlastiti račun - od 'Picassa' za crtanje pa do 'antitalent za vožnju', 'proždrljivka iza 22h'. Spomenem i 'stručnost', ali je upakiram ležerno. Osobno se grozim predavača koji ističu svoje titule jer me iskustvo naučilo da najviše naučiš od samozatajnih osoba, a ne onih koji mašu titulama. Poslije monologa (o tome poseban post!) zamolim polaznike da ne budu pretjerano formalni kod predstavljanja i da s nama podijele neku smiješnu crticu iz svog živita. Rijetko se udalje od standardnih informacija, ali... nada umire posljednja.

Profesor u formi

Kako preživjeti prvi(h) dan(a) i ostaviti dobar dojam?

U idealnom scenariju, na vratima tvrtke dočekuje vas odgovorna osoba koja vas prati do prostorije u kojoj ćete držati nastavu. Ulazite i odmah primjećujete mogućnost korištenja projektora i interneta, bijelu ploču i odgovarajuće markere za pisanje te spužvicu za brisanje. Da, i nju!

Stvarna situacija: ulazite u zgradu, na porti objašnjavate tko ste, lutate hodnicima, pronašli ste prostoriju. Ulazite. Prvi dojam: praktički nemate gdje odložiti hrpu materijala kojeg ste ponijeli jer niste znali koji vas profil polaznika čeka, nema markera, a nemate rezervni. Polaznici polako popunjavaju prostoriju. Nasmijani komentirate količinu papira koju svaki profesor uvijek ima sa sobom kako bi 'olakšali' napetost. Počeli ste s predstavljanjem i upoznavanjem polaznika, ali vrata se neprekidno otvaraju, dolaze nove osobe. I nastavljate nasmiješeno, zatim čujete zvuk mobitela nekog od prisutnih. Prvi nastavni sat se primiče kraju – konačno.