Skrivene opasnosti kod upisa tečaja jezika

Pisala sam o osobnom razvoju. Ja konkretno moram poboljšati svoj engleski jer sam primijetila da nije važno koliko znaš druge jezike, čim ne navedeš služenje engleskim 'odlično', ispadaš iz igre.
Priča oko mog engleskog je slijedeća: učila sam ga u srednjoj kao 'početnik' (moj prvi jezik je bio francuski), u govoru vladam njime zbog tv-a, ali nikada nisam strukturirano učila gramatiku i pisanje. Danas bez problema sudjelujem na seminarima, webinarima, konferencijama na engleskom, često i prevodim s engleskog na 'moje jezike' (i puno mi je lakše nego prijevodi s hrvatskog), ali ne bih bila u stanju napisati išta samostalno.

Kao 'čovjek iz struke' koji sam radi na takvim mjestima, kada bih odlučila upisati tečaj u nekoj školi stranih jezika, ovo su elementi na koje bih obratila posebnu pažnju:

1. Reklama 'male grupe' - oglašavanje malih grupa do 6 polaznika znači da ili će vas na svakom satu biti 3-4 i gotovo sigurno nećete moći nastaviti idući stupanj pod istim uvjetima ili će vas se gurati 7-8 u malom prostoru jer nema dovoljno polaznika da se formira posebna grupa.

2. Smanjen broj sati - provjerite odnos cijena-sat u oglasu i kada upišete. Ako se u grupu ne upiše dovoljno polaznika, smanjit će vam broj sati. Vi to niti ne znate jer vam nitko ne kaže ili vam kažu da će broj sati ovisiti o konačnom broju polaznika pa malo pričekajte za odgovor.

3. Različito predznanje polaznika u grupi - ako predavača procijenite kao stručnog (ne toliko u jeziku koliko u načinu poduke), on će znati kako 'hendlati' nastavu da svi budu zadovoljni, ali najčešće imate predavača koji obrađuje samo knjigu i donosi fotokopije gramatičkih zadataka. Postotak da je takav predavač svjestan da ptica, puž i slon neće za isto vrijeme i s istim uspjehom stići do istog drveta prilično je nizak.

4. Naknadni upis polaznika - ako je netko motiviran za učenje jezika, on to planira na vrijeme. Uključivanje u postojeću grupu uglavnom ne završava dobro ni za grupu ni za samog 'novog' polaznika. Svjedočit ćete njegovoj neredovitosti u dolasku, nepripremljenosti za sat i sl., a sve to postaje i vaša 'briga' kada vas stave u par ili grupu s istim. Čast izuzecima, ali oni su rijetkost!

5. Komunikacijski pristup - čim predavač odradi lekciju iz knjige od vježbe do vježbe i još stigne odraditi radnu bilježnicu i provjeriti zadaću postotak postignute 'komunikacije' je sveden na minimum.

Nemam vremena za sebe - kakva laž!

Osobni razvoj je nešto čemu bi svi trebali težiti, no često čujem samoopravdanja u stilu 'da, naravno, ali nemam vremena jer...'. Stagniramo u svojoj rutini i tješimo se kako ćemo u vrlo skorije vrijeme reći 'stop' i posvetiti se sebi. Prvi korak bi bio - na papir ispisati svoje vještine i odlučiti da li nadograditi i izbrusiti već postojeće ili se odlučiti razviti potpuno nove. Odluka naravno ovisi o odgovoru na pitanje koliko mi je ta vještina potrebna za svakodnevni život ili za posao kojim se bavim. A ako još podrazumijeva i da je to nešto što mi je strast, savršeno! Drugi korak bi bio - prestati s isprikama i osigurati vrijeme za provedbu planiranog. Ne, nije istina da smo toliko zaposleni da za sebe 'trenutno' ne možemo odvojiti sat vremena dnevno i naučiti nešto novo. Treći - praktično upotrebljavati naučeno u svakodnevnom okruženju. Jesam, položila sam vozački, ali nisam vozila od vozačkog ispita. Jesam, preko youtube videa odslušala sam tečaj o Excelu, ali nisam sama otvorila Excel dokument i probala napraviti nešto u njemu samoinicijativno. Broj četiri - tražiti pomoć sa strane, ili kao feedback za ono što činim ili kao mentorstvo. I peto - učiti druge! Da,  da, prenositi svoja znanja drugima. Dvostruka korist - saznajem gdje su mi 'rupe' i stalno se testiram u onome što sam sebe uvjerila da savršeno radim. Zar postoji savršeno? Samo za one koji nisu svjesni svog neznanja...