Feedback

Povratna informacija (feedback) trebala bi biti moćna alatka u osobnom profesionalnom rastu. Navikla sam da me (pr)ocijenjuju. Ako nemam internog mentora koji mi sjedi na satu, uvijek se nađe netko od polaznka tko je član obitelji, prijatelj, poznanaik, vip osoba moje šefice. 
Ono na što nisam navikla je konstruktivni feedback. Hoću reći, dobivala sam feedback sam po sebi, često vrlo 'radila si to-to-to', ali konstruktivnu povratnu informaciju - rijetko. 

Na jednom od razgovora za posao dobila sam feedback: 'zacrvenili ste se, glas vam podrhtava'. Feedback s oglednog sata od iste osobe 'piskutav glas, vidjela se nervoza'.  Ok, možda se s takvom prosudbom i mogu složiti (iako prilično čudno da netko s 10ak godina u učionici baš cijelo vrijeme bude napet), ali - može li koja rečenica o oglednom satu s pedagoško-didaktičkom tematikom, a ne o mojim glasnicama, koje su, usput rečeno, pitanje prirode?! 

Možda je to način samotješenja, ali uvijek si kažem - važnije je od koga dolazi nego što se kaže. A najrječitiji su naravno uvijek oni najkompetentniji, zar ne?

Sve ispočetka

Kako se nositi s činjenicom da i nakon 14 godina radnog iskustva svake godine krajem kolovoza i tijekom rujna iznova gledam oglase i neumorno šaljem životopis i motivacijska pisma raznim školama stranih jezika koje, prema mom 'skromnom' zaključku, samo ispipavaju ponudu na tržištu rada, a mi nezaposleni 'slobodnjaci' uporno nasjedamo gajeći nadu da će nas u najmanju ruku pozvati na razgovor?
Definiram se freelancerkom, iliti 'slobodni profesionalac', tješeći samu sebe kako tako imam pravo odbijati grupe, individualce, termine ili lokacije koji mi nisu privlačni. No, svaka medalja ima dvije strane: sigurnost angažmana, stalna satnica i redovita primanja raspoređena tijekom cijele godine ili pravo na izbor, neizvjesnost iz semestra u semestar i puno različitih iskustava.