Sve ispočetka (2)

Već sam pisala o javljanju na oglase... Idući tjedan uglavnom počinje nastava u školama stranih jezika. Ja još uvijek 'visim'. U prosjeku mjesečno šaljem osam prijava. Rezultat - četiri razgovora i jedno (psihološko) testiranje. Krajnji ishod - nula povratnih informacija. 
Ima nešto u mom nastupu što vjerojatno odbija. Kažu 'budi prirodan' - pa prirodna sam (drugi par rukava je što je moja priroda takva kakva je - puno se objašnjavam, gestikuliram, digresije). Kažu 'radi na sebi'! Radije bih izbrisala pola edukacija koje sam prošla jer sam si umislila da mi one više štete nego koriste.
Po čemu sam ja kvalitetan profesor? Kako to mislim 'multimedija na početnom stupnju'? Opišite faze sata...? Ma sve bi to bilo ok da ne znam kako na istom mjestu rade neki od profesora kojima sam išla u kontrolu u drugim školama.
A onda se pojavi oglas za tečaj u tvrtki. Teren- gotovo sam sigurna da ću ga dobiti, i još se putuje van Zagreba. Sto posto moje!!! Išlo je sve glatko dok nisam pitala za troškove puta. Trenutna promjena izraza lica, pitanje 'na što mislim?. Moj odgovor 'autobusnu kartu'. Završna rečenica 'pa kako ne možete izdati račun, morali bi ići na ugovor o djelu, a to je dodatni trošak...'. Dobro da još nisam ubacila pitanje o udžbeniku za profesora... To, sva sreća, uglavnom imam primjerak  u kućnoj biblioteci ili skinem s interneta.
Skupa sam? Stara sam? Nervozna na razgovoru? Nedovoljno kvalitetna? Previše 'van prosjeka'? Očigledno svega od toga ponešto. Ili, sve to zajedno, plus...