Nemam vremena za sebe - kakva laž!

Osobni razvoj je nešto čemu bi svi trebali težiti, no često čujem samoopravdanja u stilu 'da, naravno, ali nemam vremena jer...'. Stagniramo u svojoj rutini i tješimo se kako ćemo u vrlo skorije vrijeme reći 'stop' i posvetiti se sebi. Prvi korak bi bio - na papir ispisati svoje vještine i odlučiti da li nadograditi i izbrusiti već postojeće ili se odlučiti razviti potpuno nove. Odluka naravno ovisi o odgovoru na pitanje koliko mi je ta vještina potrebna za svakodnevni život ili za posao kojim se bavim. A ako još podrazumijeva i da je to nešto što mi je strast, savršeno! Drugi korak bi bio - prestati s isprikama i osigurati vrijeme za provedbu planiranog. Ne, nije istina da smo toliko zaposleni da za sebe 'trenutno' ne možemo odvojiti sat vremena dnevno i naučiti nešto novo. Treći - praktično upotrebljavati naučeno u svakodnevnom okruženju. Jesam, položila sam vozački, ali nisam vozila od vozačkog ispita. Jesam, preko youtube videa odslušala sam tečaj o Excelu, ali nisam sama otvorila Excel dokument i probala napraviti nešto u njemu samoinicijativno. Broj četiri - tražiti pomoć sa strane, ili kao feedback za ono što činim ili kao mentorstvo. I peto - učiti druge! Da,  da, prenositi svoja znanja drugima. Dvostruka korist - saznajem gdje su mi 'rupe' i stalno se testiram u onome što sam sebe uvjerila da savršeno radim. Zar postoji savršeno? Samo za one koji nisu svjesni svog neznanja...