Znamo, gramatika je ponekad zbilja komplicirana i teška.
Razlog tome je što je zbunjujuća, ima toliko pravila na koja dolaze toliko
iznimaka, nema podudarnosti s materinskim jezikom ili drugim jezikom koji
govorimo…
Možda nam je teška upravo zato što joj tako pristupamo – kao skupu
pravila, s iznimkama, koji povezuju dijelove rečenice i čine
ju točnom
ili ne.
Jeste li pokušali tu ‘strogu’ stranu medalje okrenuti
i pristupiti gramatici kao odličnom alatu za ‘u rukavicama’ otkriti sugovorniku
svoje mišljenje,
informaciju, osjećaje i koliko vam je nešto važno ili ne.
Romanski jezici za to su pravi primjer!
Na talijanskom odabirom glagolskog vremena ho voluto/volevo bere una birra moj
sugovornik će
znati jesam li ja popila tu željenu pivu ili ne, isto kao što
će
na španjolskom
…que está/esté embarazada sugovornik
znati mislim li i ja da je dotična trudna ili samo prenosim što
sam čula.
Gramatika
je logična i ‘osjećajna’ i s njom se treba igrati, ne
ju ‘učiti’!
Nema komentara:
Objavi komentar