Kako se nositi s činjenicom da i nakon 14 godina radnog iskustva svake godine krajem kolovoza i tijekom rujna iznova gledam oglase i neumorno šaljem životopis i motivacijska pisma raznim školama stranih jezika koje, prema mom 'skromnom' zaključku, samo ispipavaju ponudu na tržištu rada, a mi nezaposleni 'slobodnjaci' uporno nasjedamo gajeći nadu da će nas u najmanju ruku pozvati na razgovor?
Definiram se freelancerkom, iliti 'slobodni profesionalac', tješeći samu sebe kako tako imam pravo odbijati grupe, individualce, termine ili lokacije koji mi nisu privlačni. No, svaka medalja ima dvije strane: sigurnost angažmana, stalna satnica i redovita primanja raspoređena tijekom cijele godine ili pravo na izbor, neizvjesnost iz semestra u semestar i puno različitih iskustava.
Nema komentara:
Objavi komentar