Cilj - pričanje

Na tečaju nizozemskog jezika najstresniji trenutak na nastavi za mene je bio - pričaj! Kao da si me gurnuo iz aviona. Istina, dao si mi padobran, stavila sam ga na leđa, ali nisam bila nikada na toj visini i voljela bih doživjeti iskakanje nekog iskusnog prije nego iskočim ja. Ne radi se o neznanju, nego o opuštanju i stjecanju sigurnosti u samu sebe.

Nije li poput 'guranja iz aviona' kada polaznika tjeramo da priča samostalno? Ne treba li mu prethodno dati alat i pustiti ga da se pripremi? 

Dobila sam 'konstruktivnu kritiku' - više puta! - da imam previše 'teacher's talk' u nastavi. Mišljenja sam da polazniku prethodno treba priprema tako da:

1. sluša, sluša, sluša
2. šuti i promatra (geste, intonaciju, naglaske)
3. ponavlja u sebi
4. smišlja svoj odgovor i zapisuje ga
5. kada osjeti sigurnost - priča!

Ništa nova ako se sjetimo Gattegnovog The Silent Way Method.

A možemo prilagoditi i onu poznatu 'šutnja je zlato'!

Biti dosljedan

Kako bi se stvorili uvjeti za učenje savjetuje se da se odmah na početku semestra dogovore pravila rada te da ih se pridržavaju svi, i polaznici i profesor. To bi trebao biti jedan tip 'ugovora' dogovoreno između dvije strane. Isto tako, dogovorene bi trebale biti i sankcije.

Pitanje koje se nameće: držati li se strogo pravila ili imati i opcije 'upozori', 'upozori drugi put', 'upozori oštrije', tj. 'popusti', 'popusti drugi put...'. 

S vremenom i ustrajnošću bi dosljednost (nepopustljivost) trebala biti cijenjena od strane polaznika jer kao rezultat osigurava dobru radnu atmosferu, no pokušaji (treba se 'učiti' biti dosljedan, bar u mom slučaju) su pokazali da uglavnom uzrokuje neugodne situacije i na satu s 'prozvanima' i poslije u razgovoru s nadređenim.

Možda ipak tu 'odgojnu' komponentu više priliči primjenjivati u radu sa srednjoškolcima i osnovnoškolcima? 

Ne bi vjerovali koliko su osjetljivi 'odrasli' polaznici kada svoj ego i komociju trebaju podrediti grupi. Naravno, individualna nastava za 'ja sam VIP' gubi smisao jer, osim što je skuplja, a VIP obično traže najeftiniji tečaj, u nastavi jedan-na-jedan s profesorom ne dolazi toliko do izražaja samoljubivost i podređenost okoline kada se to podrazumijeva po samom konceptu individualne nastave.

Motivacija polaznika

Uzmimo da u grupi od 20 polaznika petero njih su vrlo motivirani, petero potpuno bez motivacije (nazovimo ih 'turistima') i kod deset polaznika motivacija varira. Naš je cilj da  se svi polaznici u grupi trude svaki put. Ustvari, naš je cilj da neki iz skupine 'turista' preobratimo u visoko motivirane. Ako bar neke od njih navedemo da se počnu truditi, to će kao posljedicu imati privlačenje i većine iz sredine.

Motivirani smo ako uvidimo da radeći nešto rješavamo određeni osobni problem. Naprimjer, ako odgovaram na mailove klijenata na stranom jeziku ili ih moram svakodnevno zvati, upisat ću tečaj i trudit ću se iskoristiti svaku minutu kako bih sutra na radnom mjestu imao manje komunikacijskih problema.

Profesoru je dakle cilj što prije upoznati i prepoznati razloge zašto je polaznik upisao tečaj te planirati sat da na neki način nudi rješenje.  

Kvalitetan nastavni sat

Teorijski gledano, kvalitetan nastavni sat trebao bi minimalizirati problem discipline. 

Kvalitetan nastavni sat podrazumijeva dobro 'orkestriranje': postupni, 'klizeći' prijelazi među aktivnostima, dobar timing - koliko aktivnost treba trajati, svaka minuta sata iskorištena sa svrhom. Osim toga, tu su i kulturna relevantnost, modalitet učenja, raznolikost aktivnosti u smislu zadovoljavanja različitih načina učenja, odabir standarda i vještina koje su potrebne kod različitih specifičnih potreba (npr. u akademskom kontekstu, u poslovnom kontekstu).

Ukoliko je sat organiziran tako da je materijal dobro odabran, objašnjenja i upute su jasni, dobro je isplaniran praktični dio i feedback te polaznik u svakom trenutku zna što treba raditi i u kojem vremenu, mogućnost da 'se odluta' svedena je na minimum.

Formula učenja

Da bi došlo do učenja trebaju tri komponente: kvalitetno planiran sat, individualni angažman polaznika i disciplina. Krećem od zadnje.

Pod disiciplinom, tj. njenim manjkom, mislim na situacije kada polaznici grupno govore u isto vrijeme dok predavač daje upute, objašnjenja, pa kada dvoje međusobno stalno pričaju, kada odlutaju mislima, dovikuju se... Obično profesor početnik ignorira takve situacije, posebice ako su 'male'. I što time postiže? Ignoriranje malih 'neposluha' stvara percepciju da će proći i 'veće' pa na kraju profesor 30% vremena troši na igru whack-a-mole. To je ono kada imaš čekić pa ti iskaču figurice - jednu udariš, druga iskoči i tako nikad kraja. 

Preživjeti prvu godinu kao profesor početnik

Konačno imaš priliku raditi kao predavač u nekoj školi stranih jezika i sav si u panici kako preživjeti 'profesionalno krštenje'. Imaš grupu početnika i grupu u kojoj su polaznici s 'nekakvim' prethodnim znanjem i nisu istog stupnja iako su ih stavili zajedno. Tebi na čelu piše da si 'friški' profesor. Što sad?

Dva su cilja koja si možeš postaviti za prvi semestar ili godinu: prvo, postati dobar (ne izvrstan, za to ipak treba iskustvo) i učinkovit predavač; drugo, biti zadovoljan predavač, što podrazumijeva osjećati se uspješnim nakon održanog sata. Ovo drugo je osobito važno za odnos prema polaznicima i prema samoj nastavi.

Počet ću s onim što se događa svaki put na nastavi i onim što se događa u glavi predavača koji tek uči kako držati nastavu.

Online poduka

Već skoro godinu dana, više-manje redovito, dva puta tjedno dajem poduku online. Spletom okolnosti, jedna od polaznica tečaja španjolskog odlučila je nastaviti raditi sa mnom preko Skype-a.  I ide nam. 

Kako sam već 'umorna' od priča poput ovih u prijašnjim postovima, došla sam do zaključka da bih mogla proširiti krug polaznika i oglašavati online poduku. Uostalom, gdje god se okreneš samo se priča o online-ovo, online-ono...

Sutra počinje online teacher summit: 30ak prezentera u 7 dana pričat će o svojim iskustvima i kako započeti online business pa ću nakon toga biti 'pametnija' i, nadam se, odlučnija krenuti u tu avanturu.