Povratna informacija (feedback) trebala bi biti moćna alatka u osobnom profesionalnom rastu. Navikla sam da me (pr)ocijenjuju. Ako nemam internog mentora koji mi sjedi na satu, uvijek se nađe netko od polaznka tko je član obitelji, prijatelj, poznanaik, vip osoba moje šefice.
Ono na što nisam navikla je konstruktivni feedback. Hoću reći, dobivala sam feedback sam po sebi, često vrlo 'radila si to-to-to', ali konstruktivnu povratnu informaciju - rijetko.
Ono na što nisam navikla je konstruktivni feedback. Hoću reći, dobivala sam feedback sam po sebi, često vrlo 'radila si to-to-to', ali konstruktivnu povratnu informaciju - rijetko.
Na jednom od razgovora za posao dobila sam feedback: 'zacrvenili ste se, glas vam podrhtava'. Feedback s oglednog sata od iste osobe 'piskutav glas, vidjela se nervoza'. Ok, možda se s takvom prosudbom i mogu složiti (iako prilično čudno da netko s 10ak godina u učionici baš cijelo vrijeme bude napet), ali - može li koja rečenica o oglednom satu s pedagoško-didaktičkom tematikom, a ne o mojim glasnicama, koje su, usput rečeno, pitanje prirode?!
Možda je to način samotješenja, ali uvijek si kažem - važnije je od koga dolazi nego što se kaže. A najrječitiji su naravno uvijek oni najkompetentniji, zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar